Sjećam se tog dana kao da je bio jučer. Bilo je to jedno obično jutro, ali za mene je značilo kraj jednog i početak novog života. Baka, moja voljena vlasnica, strpala me transporter i odvezla u ambulantu i iz razgovora s tim čovjekom u bijeloj kuti, shvatila sam da se dešava nešto strašno. Iako stara 18 godina, i bez zuba, bila sam uvijek puna života. Baka je odlazila u starački dom i nitko nije htio preuzeti brigu o meni. Veterinar se složio da će me uspavati, a ja sam se počela tresti od straha i naravno da sam urlikala svom snagom da shvate da sam živa i zdrava i da želim živjeti. No, njihova odluka je bila čvrsta.
I tada se začuo glas: „Ja ću je uzeti!“. Bila je to neka žena, u ruci je držala transporter s nekom mačkom. Prišla je bakici i rekla: "Ne morate je uspavati zato što je stara, ona je zdrava, može još poživjeti. Ja ću se brinuti o njoj." Nisam mogla vjerovati svojim ušima. Bila sam prestrašena, vikala sam. Ona me je doslovno otela i odlazeći prema autu, čula sam bakicu kako kroz plač govori: „Ona nema zube, morate joj sitno rezati i strpljivo hraniti“. Žena je nešto progovorila tek toliko da utješi bakicu, strpala me u auto, nešto mi je rekla i krenuli smo. Plakala sam cijelim putem do njezine kuće, osjećajući strah i tugu zbog odlaska od svoje bake, a još mi je bilo strašnije kad sam vidjela da je i Ona zaplakala i rekla "Ne znam ni njeno ime".
Stigavši u novu kuću, dočekalo me mnoštvo mačaka svih boja, veličina i mirisa. Bilo ih je za neprebrojat! Smjestila me u kuhinju kod gluhe Nadice, koja me gledala sumnjičavo. Siktala sam i vikala osjećajući se kao stranac u nepoznatom svijetu. Fuj, druge mačke! I ta Nadica, ja vičem, ona ne čuje, samo me gleda s tim buljavim očima! Trebalo mi je nekoliko dana da se smirim i počnem jesti. Svaki zalogaj bio je borba i kad sam shvatila da me neće vratiti nazad bakici, odlučila sam jesti jer tko zna, možda ću ipak nekada vidjeti svoju bakicu.
Prva godina bila je teška. Nisam podnosila druge mačke i često sam se skrivala i pokazivala da nisam dio tog čopora. Ipak, bilo je trenutaka kada sam pokazivala zahvalnost za svu tu finu hranu koju mi je Ona pripravljala. Ponekad mi je bilo sasvim okej da malo zapredem. U drugoj godini, Nadica se razbolila i otišla. Bilo mi je nekako prazno, nije bilo više njenog krevetića pored mog. Kada sam se počela i ja razbolijevati, mislila sam da je to kraj, da ću otići kao i Nadica. Virusi su me povremeno napadali, temperature, kihanja, bolovi u kostima, ali borila sam se kao lavica. Ona, ta dvonožna je uvijek bila tu, ponekad strašno dosadna nudeći mi jelo i dajući mi nekakve pripravke koji mi uopće nisu bili fini. Pazila je da mi ne bude hladno, imala sam svoju kutiju, svoj jastučić, svoj WC, svoje posudice.
Prošle su tri godine. Navikla sam se na druge mačke, više nisam bila toliko ljuta. No, posljednji virus koji je ušao u moje krhko tijelo, sada me polako ubija. Sjećam se svih trenutaka provedenih s bakicom i još uvijek patim za tim vremenima. Ona, ta nova, mi je isto nekako postala moja iako me svaki taj njen dodir boli i iako svaka njena namjera da ozdravim čini mi se više nije potrebna. Stara sam i vrijeme je da odem.
Ova priča je moj način da kažem hvala. Hvala što je mogu ispričati. Moglo je biti drugačije. Mogla sam biti u krilu svoje bakice u tom, njenom staračkom domu. Mogla sam čak biti u društvu njenog sina ili kćeri ili dragih prijatelja i povremeno viđati bakicu. A zamislite da postoji utočište za nas takve stare mace gdje nas naši stari i bolesni ljudi mogu ostaviti i gdje nas mogu posjetiti. Da, moglo je biti i tako. Ali eto, možemo reći da je i pravo čudo da sam još uvijek živa jer tog dana dvije bitne osobe su donijele odluku da me uspavaju, no desila se Ona i tri godine poslije, još sam uvijek tu i zovu me Baba.
Moja priča ovdje završava. Pažnja koju sam dobila, nadogradila me. Naučila sam biti dio velike obitelji, a moja priča je za sve one ostarjele mace koje još uvijek žele živjeti. Vjerujem da će jednog dana starost biti lakša za sve nas.
A moja bakica... ona je zauvijek moja i znam da ću je opet vidjeti.
Slike: Baba 2024 Video: Baba 2024